Hej... evo napokon se piše novi post. ja ga pišem... kak sam ponosna na sebe. Mislila sam da sam zaboravila i lozinku i korisničko ime, ali nisam. Hehe. Pa, kao što svi znate počela je škola. Mislim da se i vi, kao i ja baš ne veselite tome... Ali ja se, kao što i sam naslov veselim svojim frendovima i frendicama u školi. Pa prvi dan je prošao, onak, solidno... Bilo je puno smjeha, ali sam došla par puta na ideju da skočim kroz prozor.. Hehe... Nisam mogla vjerovati da je gotovo ljeto. Dobili smo knjige i zahvaljujem se Ivici i Franku, koji su mi nosili vrečicu s knjigama. Jer ja kao osoba koja je visoka (čitaj niska) 162 cm i koja ima 45 kg bilo mi je to ipak preteško. Ali zato su oni tu. Ovo je sada zvučalo kao neka reklama. Prva dva sata smo imali SRZ, a treći njemački. I evo, danas, u utorak smo pisali iz hrvatskog sastavak, kao što je i profesorica rekla to će nam biti prva ocjena u imeniku. ... A valjda će bit dobra. Ovako, tema je bila Suosjećamo s njima. Kao što i mislite, to se odnosilo na poginule vatrogasce. Dok sam to pisala u potpunosti sam se vratila s ljeta. A sutra da do kraja dođemo k sebi imamo dva sata matematike i ono što mene veseli biologiju. Nemojte ništa loše misliti o meni... Pls... A ovo moram napisat. Najluđe je danas bilo na prvom satu hrvatskog i pogotovo na fizici kad smo trebali učit novo pa su dečki odugovlačili... Došen je onak opisivao svoje praznike, ali vrlo, vrlo detaljno, to vrlo, vrlo shvatite totalno doslovno. I tako. Opet smo sjeli u školske klupe (prvo sam bila napisala u školske knjige, al sam izbrisala) i pred nama je još jedna školska godina... I ne mogu vjerovat da sam ovo zaboravila mi sljedeći četvrtak, točnije 13.9. idemo na matuuuuuuuuuuralac. Na Hvarrrrrr.. Baš sam happy, mislilm večina razreda je happy. Osim kaj nam Dabar stalno ponavlja: ''Kaj vi stalno brijete na taj maturalac?!'' Oprostit ćemo mi to njemu. Kissy By: Mija P.S. Uskoro ćemo promjenit adresu umjesto 7.b napisat ćemo 8.b tak da ne mislite da smo izbrisale blog. |
Bok ljudi! Evo i zadnje je školsko odzvonilo prije četiri dana. Većinom svi imamo osmijeh od uha do uha, otprilike ovako, a možda ima i nekih koji su tužni jer je škola završila pa se udaraju glavom u zid ( ali ne vjerujem da ima i tih). U četvrtak smo imali neke predmete, ali nismo ništa radili. Bezveze smo pričali i zezali se ( pa to radimo i inače, ništa posebno). Profa nam je rekla da trebamo vratiti knjige pa smo mi lijepo sve knjige donjeli ( 14 predmeta po 2 knjige pa vi sada brojite),a kada smo mi te knjige donjeli onda su nam rekli DRAGA DJECO KNJIGE OSTAJU VAMA. Nismo znali dali da se veselimo jer će mo moći učiti za malu maturu ili da plačemo jer su nam već otpala leđa kada smo ih donašali, a kamo li sada da ih nosimo natrag doma. Kako kaže dobra stara poslovica ŠTO SE MORA NIJE TEŠKO (makar se baš i ne bi u tom trenutku složila s njom, ali dobro) odnjeli smo mi knjige doma. Poslije škole osmaši su ostali na igralištu, a mi smo sedmaši više-manje pobjegli doma jer su nam osmaši najavili da će nas gađati jajima i brašnom, ali neke to ipak nije zaustavilo. Ostali su i kaj mislite kako su izgledali? Kada sam se ja vratila na igralište vidjela sam neke dečke iz nešega razreda skoro da ih nisam prepoznala. Bili su mokri i bijeli od brašna. Izgledali su kao duhovi. Vručina nas je stjerala doma. Osmaši su kasnije otišli na Jarun gdje su proslavili i zadnji dan u osnovnoj školi. O tome kako je bilo na Jarunu možete pročitati na Dininom blogu. Jer tak Dina? U petak nam je podjela knjižica. Neki neće niti doći po knjižice jer su već odlepršali na more. A polako će mo svi nestati i o čemu ću ja onda pisati? Nema škole, nema razreda pa onda nema niti posta. Evo Mija nas je već napustila. Otišla je na more, a da vas nije niti pozdravila. Zločesta Mija. A nije niti Dunja ništa bolja. I ona je negdje odlepršala, a da se niti meni nije javila. Zločesta Dunja. I tako vam je to. N eznam vše kaj da vam napišem. Mogu vam samo reći čujemo se do idučega posta kada ću vam napisati kako j4 bilo na podjeli knjižica. Bok ljudi! . Željno očekujte idući post. I da ne zaboravim- cure samo sam se šalila vi ste super Pusa |
Bok ljudi!: Ovaj post posvećujem Miji i Dini jer su se i one jednom ili više puta razočarale u prijetelje ili u mojem slučaju prijateljicu kao i ja. Što je prijateljstvo? "Prijateljstvo je zvijezda koja život krasi, a uspomena ju čuva da se ne ugasi" Prijateljstvo je tešto steći, a onda kada ga stekneš teško ga je zadržati. Prijateljstvo nije samo primanje već i davanje. Za prijateljstvo treba dvije osobe. Iskreno prijateljstvo puno znači. Ne treba očekivati kod prijateljstva neku korist, ali ako je to prijateljstvo zaista iskreno ti ćeš uvijek uz sebe imati najvrijedniju stvar u životu – prijatelja. Vrijednost prijatelja Vrijednost prijatelja je u tom što od nas ne diže ruke ni onda kad to učine roditelji, odgojitelji, svećenici, ili mi sami od sebe. Prijatelj ništa ne zahtijeva, svoje prijateljstvo ničim ne uvjetuje. Tu je kad ga trebamo, ne smeta kad ga ne trebamo. Raduje se našim uspjesima, dijeli s nama našu muku. Pati kad se svjesno upropaštavamo – ali to ne pokazuje ako zna da nam to smeta. Do te mjere nas poštuje da nas pušta da se raspustimo, ničim nas u tom ne zaustavlja osim svojom nenametljivom i bezuvjetnom ljubavlju. Ne bdije nad nama da od njega ne odlutamo, već bdije čekajući da mu se vratimo - onda kad se nikom više nemamo vratiti. Nadam se da će moja " prijateljica" pročitati ovaj post i shvatiti ta se radi o njoj. Ne želim pisati sto mi se dogodilo ( i Miji) i ne želim navoditi imena odnosno ime te osobe. Želim to što prije zaboraviti, ali želim da je ovaj post jedino sjećanje na sve to. Evo tekst Severinine pjesme o PROJATELJICAMA Prijateljice Azurno nebo cekamo zoru pet- sest mladih golubica nasmijesena su im lica i poslje mnogo godina u mome srcu draga slicica. Zajedno smo momke gledale zajedno po rivi setale pravile se da smo vazne ma da smo pametne i snazne sanjale smo zemlje daleke... Hej ljepotice moje prijateljice gdje su nasi snovi ostali hej sve smo mi kao ptice selice svaka svome jugu odleti... Djevojcice zene postale a neke su se vec i udale ja jos cekam azurne zore, a ja jos zelim preplivati more ja jos sanjam zemlje daleke... Hej ljepotice.... i spot pjesme |
Bok ljudi! Uskoro završava škola ( jupiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii) Još samo 4 dana nas djele od zadnjeg školskog zvona kojeg će mo čuti u 7 razredu. Ljudi ,pa mi smo već u 9. mjesecu osmaši, 8 razred. Uzor svim drugim razredima. Najgori razred na školi . Ali ipak smo ova 4 dana još sedmaši koji se moraju boriti za svoje ocjene, dobivati što bolje ocjene iz odogvaranja i testova, te se lijepo ponašati kako ne bi zaradili ukor. Tako su Tomislav Maljur ( zvan Dabar) i Mario Loina u četvrtak odgovarali biologiju. Bilo je to grozno, groznije čak i od prošlog odgovaranja. Ali zato je bilo puno smijeha i zabave jer takve gluposti mislim da nikada u životu niste čuli. Ali nije to sada najvažnije. Ovaj sam vam post krenula pisati kako bi znali što Dabar čita. Znam, do sada ste mislili kako će ovo biti super i zanimljiv post, a ja vam sada krenem pričati što Dabar čita, ali ne brinite nije ovo post o nekim glupim knjigama . Pa da se i sami uvjerite u to pročitaj te što u nastavku slijedi: Naši veličanstveni dečki odogvaraju biljke ( to je gradivo koje smo mi zadnje učili). Profa ih je krenula pitati. Sve su znali di prva 2 pitanja, a onda kao da ih je nešto udarilo u glavu. Više nisu imali riječi s kojima bih mogli odgovoriti na pitanje. Stalno su govorili: NE ZNAM KAKO DA TO KAŽEM. Pa im je profa počela govoriti kako ona po izražavanju zna tko čita puno knjiga i lektiru što je najvažnije ( moš si mislit), a tko ne čita niti stripove. Pa je razgovor ( donedavno odgovaranje, ali je valjda profa shvatila da od odgovaranja neće biti ništa pa je nastavila razgovor) tekao ovako: Profa: Mario šta ti čitaš? Mario:Svašta, najviše stripove Profa: Da ti čitaš stripove, a ovaj tu pored tebe niti to, on samo gleda slike Dabar:Čitam Profa: Koje? Dabar: Malog patka ( cijeli razred je umro od smijeha skupa s profom, bila je to najsmješnija stvar koju smo toga sata čuli od Dabra ). Bilo je još par razrednih bisera, ali samo se ovih sječam: * cvijet je građen od ploda * iz ploda će se razviti žile * u arhegoniju se nalazi jajnik Bilo je još puno bisera, ali prekasno smo se sjetile zapisivati ih. Nadam se da vam se svidio post i obečajm vam da više nećete morati tako dugo čekati do novoga posta. Podrav i ostavljajte komentare. Pusa |
Hej. Došlo je vrijeme da i ja (napokon) napišem post. Danas je u našoj školi bio dan sporta i dan škole. Održavala su se razna natjecanja. Naši dečki iz razreda su prvo igrali nogomet protiv A razreda i pobjedili su 5:0. Face koje su zabile golove su bili: Dabar, Marić, Dabar, Marić, Dabar. Zatim smo mi sedmašice igrale odbojku protiv osmašica i izgubile smo . Al, dobro... Hvala vam dečki kaj ste navijali za nas. Nakon toga je bila utakmica protiv sedmaša i osmaša u nogometu i sedmaši su izgubili. Mi, cure smo bile vatrene navijačice, ali dečki nisu uspjeli iako su jako dobro igrali. Čestitke osmašima. I za kraj se odigrala jedna fenomenalna tekma. Profesori - osmaši. Nisu bili svi profesori, ali nema veze, pobjedili su osmaše. Završio je dan sporta i na red je došla priredba. Lara i Sikirić su bili odlični voditelji. Bravo. Na priredbi su svi nastupali, večinom svi. Od prvaša pa negdje do sedmaša. Mislim da je najveća atrakcija bio plesni par iz plesne škole Fredi. I to bi bilo sve. Ukratko sam vam ispričala današnji dan. Bye... Mija |
Bok svima! Obećala sam vam da ću nastaviti pisati u vezi s prijašnjim postom. Pa evo da održim obećanje. Dan škole i dan športa U srijedu u našoj se školi održava dan športa i dan škole.Profa iz tjelesnog nam je odredila da mi cure igramo odbojku s osmašicama, a rečki će igrati turnir u nogometu i mislim rukomet, ali nisam sigurna. Naravno, dečki su presretni, ali mi cure smišljamo kako da se izvučemo jer moram va priznati da nemamo pojma igrati odbojku mislim znamo, ali to baš i ne izgleda dobro više kao da se bojimo lopte pa ju izbjegavamo, ali kao što stara poslovica kaže ŠTO SE MORA NIJE TEŠKO. Dan škole kao i svake godine obilježavamo priredbom na kojij sudjeluju naši talentirani učenici. Već drugu godinu dramska skupina na priredbi izvodi predstavu. Prva predstava je ispala super, a druga nadam se da će bar upola ispasti tako dobro. U predstavi sudjeluju Dominik, Špoljarić, Piljić, Vanessa, Matea, Dunja, Valentino, Karlo, Mija i ja. Izvodimo predstavu pod nazivom NEĆU NE DONOSI SREĆU. Tko može doći na priredbu neka dođe jer ovu predstavu izvodimo samo jednom i nikada više. Matematika Čim vidite naslov matematika većini se već vrti u glavi, ali kao i svaki put pa tako i ovaj s pravom vam se vrti. Čuli smo priču da profesorica ide na neku operaciju ne znam zašto niti čega. Bilo je i da će otiči prije kraja škole pa se valjda sada želi osigurati odnosno želi nama zaključiti ocjene što prije pa nas je počela ispitivati ( inače joj nije bio običaj svaki sat pitati va ili vieš učenika, ali zadnjih nekoliko sati to radi). Svaki sat kada sjednemo u klupe ona krene pitati. Ocjene nisu dobre od prilike izgledaju ovako: Piljić 3, Pugar 3, Marić 2, Vanessa 2, Dominik 2, Nives 2, Loina 2 i jedino je Franka uspjela dobiti 4 ( bravo Franka). Nadam se da više neće pitati jer Mija, Dunja, Ajla i ja imamo u u petom mjesecu 5 iz odogvaranja, a sada je već šesti pa nas može pitati. Nadam se da neće inače ću se ja ubiti . Žurim pa vas pozdravljam i opet vam obećavam da novi post usporo sljedi naravno nastavak priješnjeg posta. pusa Lara |
Pozdrav! Završio je još jedan tjedan škole. Moram priznati da je ovaj tjedan bio vrlo naporan, strašan i grozan, ali kakav bi mi to bili razred kada ne bi bilo i smijeha i nestašluka 7.b. Usprkos grozni ocjenama koje smo dobivali ovaj tjedan ( naravno bilo je i dobrih ocjena, kako za koga) ima mnogo zanimljivih stvari koje su se desila. Mija i Dabar, te ispitivanje iz biologije: Miju i Dabra već neko vrijeme zezamo da hodaju. Sve je počelo na izletu na Plitvičkim jezerima kada je Dabar pitao miju hoćemo hodati mislim onako tu po livadi i držat se za ruku i Mija je pristala. I od tada ih zezamo Mija + Dabar. Dabar je od kako "hoda" s Mijom popravio u školi. Dobio je 4 iz odgovaranja iz fizike. Bravo Dabar . Ali očito mu ta veze s Mijom nije pomogla pod biologijom kada je trebao odgovarati. Bilo vam je to ovako: prozove profa Maria i Dabra da idu odgovarati. Dignu se oni i odu odgovarati. Počne profa pitati. Prvo pitanje Mario točno odgovori. Drugo pitanje Dabar pogodi. Treće pitanje Mario ne zna i od tada je krenuo niz nesretnih pitanja. Ne zna Mario, ne zna Dabar, još je Mario neš i zmuljo pa je izgledalo kao da je nekaj učio , ali da se sada zmotao. Profa je Dabra skužila da ništa ne zna i pita ona njega jesi učio da kao što je Dabar dobro pošteno dijete kaže istinu: nisam profesorice., zatim profa pita za zašto nisi, a Dabar odgovori: bio sam na svadbi i par rođendana pa nisam stigao. Mi umremo od smijeha, a profa uzme kemijsku i napiše u dnevnik Dabrovu izjavu: NISAM STIGAO UČITI JER SAM BIO NA SVADBI I PAR ROĐENDANA. I tako sada ta izjava stoji u dnevniku kao uspomena da Dabrovo odgovaranje biologije. I Mario nam je uljepšao sat biologije. Kao što sam vam već rekla da niti Mario nije znao baš gradivo pa je ubrzo i njega profa skužila da nije ne zna i da nekaj mulja pa je i njemu postavila isto pitanje: jesi učio, a on će na to jesam malo. Mi opet prasnuli u smijeh, a profa opet uzela olovku i napisala u imenik: UČIO SAM MALO. Na nažalost nitko nije došao odgovarati, valjda je profi već bilo muka. Baš šteta jer tko zna možda bi još netko imao kakvu smiješnu izjavu. To je to za sada. Nastavak sljedi u idučem postu. Podrav! |
Eh, evo tu sam u ovaj post stavila linkove svih testova: Mijin test Larin test dunjchin test |
Bok svima! Mislim da i ne moram objašnjavati jer to svi već znaju. Velikima je maturalac ostao u dobrom sjećanju ( mislim da boljem ne može, osim nekim iznimkama), a ovim malima je stalno u mislima. Pa evo i da ja i moj razred napokon doživimo MATURALAC ( mislim više od jedanput i ne možemo ga doživiti u osnovnoj školi, tek u srednjoj). Sredinom devetog mjeseca vozit će mo se u autobusu na putu do Splita. Inače odsjest će mo na Hvaru u gradu Hvaru. Pa će mo posjećivati okolne gradove i razgledavati znamenitosti, a poslijepodne će svatko na svoju stranu ići tko zna što raditi ( načula sam da će neki piti, pušiti i tko zna što još ne) , a oni malo pametniji koji ne žele maturalac provesti bljuvajući iz sebe razni alkohol će poslijepodne po velikim vrućima uskoćiti u more i tamo se rashladiti. Mislim odnosno znam da će nam na maturalcu biti super, ali mi nije jasno zašto svi misle da je maturalac kako bi se pilo i pušilo da ispadneš neka faca. Tko je faca pušit će i piti i ovdje u Zagrebu pred svojim roditeljina, i taj neće trebati otići na jug Hrvatske kao bi pio i pušio. Mislim da je jadno se napiti i onda poslije povračati, ja bi se radije pridružila onoj skupini koja se kupa i tamo bi se smijala i zabavljala s njima, a ne bezveze trošila novce i gledala svako malo da neki profesor ne naiđe. Ali tko sam ja da tu sudim. Tko voli nek izvoli. Jedva ćekam maturalac, makar sam se do nedavno premišljala jer hoću ići ili ne jer je ispalo da umjesto zabave ja ću gledati zidine, ali sada kada mi je tata već platio maturalac sve je drukčije. Ja se jako veselim i jedva čekam da taj dan dođe, ali dok maturalac je prođe cijelo vrijeme ću se gristi i sama sebi govoriti: GLUPAČO PA KAKO SI SAMO MOGLA REĆI DA NE ŽELIŠ IĆI NA MARUTALAC. Ah ne znam niti sama, valjda me nekaj udarilo tog trenutka u glavu. Pozdrav! I očekujte slike s maturalca. |
Pozdrav svima! Ovaj post posvećujem našoj prijateljici Franki Kovačević. Franka se već neko vrijeme bavi ronjenjem, pa je pokazala svoje slike profesorici biogogije- Veri Vargi koje je slikala u okrugu Medulinskoga zaljeva. Slike su prelijepe, ali to sada nije važno. Važno je to da je Franka zajedno s profesoricom napravila plakat s kojim su išli na općinsko natjecanje. Franka je jako puno vježbala. Prestavljala je plakat svim razredima u našoj školi ( makar ih nema nešto puno, ali nema ih ni malo) čak i po dva puta. Vježbala je danima i to se na kraju ispaltilo. Prošla je na državno natjecanje koje se odvijalo u Šibeniku. Ovaj tjedan Franka je otišla u Šibenik ( šteta kaj nismo i mi mogli s njom) kako bi pokazalo svoje znanje i na državnom natjecanju. Ovoga puta imala je prezentaciju koju joj je pomogao izraditi profesor iz informatike i tehničkog- Petar Dobrić. Osim što je znojeći predstavljala svoju prezentaciju i pokazala svije umijeće ronjenja, Franka se i zabavljala. Ali najvažnije je ( zbog čega i pišem ovj post) to što je Franka ( zapamtite na državnom natjecanju od 80 predstavljenih radova) bila na fenomenalnom četvertom mjestu. BRAVO FRANKA S ponosom je ogu nazvati PONOSOM NAŠE ŠKOLE. Još jednom čestitam Franka. Slike ćemo ćemo uskoro metnuti, odnosno ćim nađemo savršenu sliku. Pozdrav svima! |
Znam da je ovo malo glupo ime ( Što dotaknu naše ruke uništimo bez pola muke) za post, ali moglo se još zvati i SUDNICA ( što mu možda i bolje paše), ali vidjet će te da ima smisla. Molim vas da nam sutra prva dva školska sata držite fige ( kada kažem nama mislim na Dabra, Marića, Doriana, Loinu, Miju i mene, a možda i Ajlu i Nives). Znam da sada ništa ne kužite, ali uskoro će vam sve biti jasno. Sutra prva dva sata imamo sat razrednika ( odnosno prvi imamo sat razrednika, drugi geografiju). Naša je razrednica profesorica iz geografije i sigurno će mo sutra pod satom razrednika, a i možda se produži na geografiju pričati o ( ne znam kako da to lijepo kažem) našim nastašlucima. Pa da ne budete više u ne znanju da vam ispričm kaj se dogodilo: U srijedu za velikim odmorom dekči ( Dabar, Mario, Marić i Dorian) su si kupili slance( jer u našoj kuhinji ima da se kupe slanci). Dobili su jedan slanac neki potpuno deformiran i s nečim crnim gore kaj bi se svakom gadilo jesti, a pošto sjede nasuprot nas ( Ajle, Nives, Mije i mene) dobili su ideju da nas kađaju. To gađanje je bilo grozno. Oni su na skažali, a nama se to počelo gaditi jer nam je sve padalo po kosi, odjeći pa čak i u torbu. Mija i ja smo im koji puta i vratili ( mislim da je Mija jednom, a ja 2 ili 3 puta). Uglavnom na našoj je ttrani bilo bar 50 komada kruha ( i ne nekih nali nego malo povećiš malo manje neko loptice za stolni tenis, a kod njih na našu sreću nije bilo puno možda kojih 4 komada. Kada je zvonilo ja sam otišla gore, a svi drugi su ostali dole ( tko zna kaj ju radil???????????????????????????). I onda su i cure dišle gore( jer smo tad aimali mi cure iz a i b razreda povijest, a dečki tjelesni) i onda je došla na vrata profa iz glazbenog( ona je tada bila u kuhinji dežurna) i rekla kaj smo napravili. Čule smo i da naši dečki u kuhinji čiste ono šta smo napravili. ( žao mi je dečki kaj ste to morali čistiti mislim mogli su biti fer pa i nas poslati da vam pomognemo). I to vam je to. Nadam se da će mo sutra samo razgovarati o tome i da nećemo nikakvu opomenu dobiti. Samo će mo se nasmijate, treptati očima i reći: žao nam je. A vi nam držite fige jer će nam sigurno trebeti. Pozdrav! |
Hej. Ja ću sada pisati o jednoj temi o kojoj se obično ne piše. U svakom razreu ima grupa i uvijek će ih biti. Teško da ćemo se svi savršeno družiti jedni s drugima s nekima ćeš se bolje, s nekima lošije. Žao mi je što one postoje, ali to je jednostavno tako. U našem razredu ima dosta grupica. Sada ću vam ih nabrojiti: Grupa broj 1: Dominik - Franko - Antonio - Ivica - Oni nisu sada jako vezani i mogu izdržati jedni bez drugih. Ne svađaju se. Imaju iste interese. Zanimaju ih: ratovi i igrice. Oni su fakat dobri prijatelji jer su jednostavno ono što jesu. Ne pretvaraju se. I onak, uvijek će ti pomoć i druže se sa svima, bez obzira dal su cure ili dečki, bogati ili siromašni. Njih bi mogli nazvati dečkima iz susjedstva... Grupa broj 2: Mario - Dabar - Marić - Dorian - Hehehehe. O njima moram početi s jednim smijehom. Oni su kao neke ''face'' u našem razredu, zapravo, mislim da su prije pokušavali biti face, ali sada su normalniji. Oni su ful smiješni i uvijek su spremni za zabavu. Dok smo još bili klinci baš se mi cure i nismo družile s njima, nemam blage zakaj... Al sada smo s njima O.K. To su bile te dvije grupe među dečkima, ja mislim da treće nema. Kod cura je malo teža situacija. U ovom trenu smo si sve super, ali prije je to ovako izgledalo, a i sada postoje te grupe, ali više nije da se jedna grupa svađa s drugom: Grupa broj 1: Franka - Dunja - One su si jednostavno best frendice i našle su se nekak... Imaju puno zajedničkih tema. Gledaju slične filmove, čitaju slične knjige, nisam ziher, al mislim da i jedna i druga vole crtati. Dunja Franku stalno nasmijava. Mogu se osloniti jedna na drugu i mislim da je stvarno divno kada imaš takvu best frendicu ko kaj imaju njih dvije jedna drugu. Gruba broj 2: Lara - Nives - Ajla - Mija - Nives mi je jedanput rekla nešto ovakvog da kada god se mi posvađamo da se jednostavno brzo opet pomirimo jer imamo slična, skoro ista mišljenja o osobama. Slažem se. Nas četiri imamo slične ukuse, zanimaju nas iste stvari. Za razliku od Franke i Dunja naše su najčešće teme dečki i neke osobe. Ali nije da sada mi nekako opasno tračamo, neg samo pričamo, bez brige, ne izmišljamo laži o drugim osobama. Nives i Lara su best frendice i Ajla i ja. Znam da je ovaj opis pomalo drugačiji od ostalih, ali ja sada opisujem svoje best, best, best frendice i mogu reći da zaista ne znam kaj bi ja bez vas curke... Tnx kaj ste tako supach.... Osobe koje nisam stavila ni u jednu grupu mislim da se one sa svima podjednako druže... Nadam se da ćete komentirati i da će svatko tko posjeti naš blog ostaviti barem jedan komentar... Kissich Mija |
wave:Hey U ovome ću postu napisati svoja mišljenja o svim nekim dečkima iz razreda ( a možda i o svima, još ću vidjeti). Ovaj će post biti slićan prijašnjemu. Pisati ću o istim osobama, ali ću neke još i dodati. Nadam se da nikoga neću povrijediti jer o svima imam pozitivan komentar. Dosta priće krenimo već jednom na posao. Pa evo to vam izgleda ovako: Došen- Dominik je super. Nikada nikoda ne vrijeđa i jako je smiješan. Ali kada počne nešto govoriti ne može stati, pogotovo kada ima neko pitanje ( to je grozno, ali i simpatično). Nekada ga ulovi ( kako mi to zovemo) napadaj smijeha. Kada se počne smijati ne može prestati. Ali i s tim manama je super frend i baš je O.K. Franko-Franko je O.K. Nije baš neki super učenik, ali zato zna sve o ratovima. Kada kod se spomene neki rat ili nekakvo progonstvo on o tome zna cjelu enciklopediju. Super je kao frend, ali stalno se svađa s Mijom. To je katastrofa. Inače Franko zakon si. Hriberski-Hriba je jako miran. Pod satovima ga se uopće nečuje, a pod osdmorima miran sjedi na klupi( kako samo izdrži biti tako miran cijeli dan). Mario-za Maria sam mislila da je on miran ( sve dok ne bivši razrednik nije metnuo sjediti s njim). On pripada bandi Marić-Dabar-Dorian. Ali on je O.K. Ponekad zna biti i smiješa. Dabar-ajoj ne znam otkuda da počnem. On je zakon. Jako je smiješan ( kaj god on napravi to je smiješno). Nekada zna izvaliti takvu glupost da se upišamo od smijeha. Ima toliko toga kaj mogu o njemu napisati ali to ću rađe reći u jednoj rećenici: DABAR LEGENDO. Marić-bez marića 7.b jednostavno nije 7.b. Ili se ljuti ili se zeza. Ali nikada nije bezobrazan. Često smije kada mu se obratimo. Super je. Martineli-Antonio je dosta šutnjiv. Simpatićno je kada on odgovara. Da se strgaš od smijeha. Ukratko on je O.K. Ostatak mišljenja o dečkima dobit će te drugi put. Podrav. |
Hi. U ovom postu ću pisati o nekim našim dečkima iz razreda, neću o svima, ali nemojte se ljutit. One koje neću sada spomenuti sigurno ću poslije. Pa počnimo: Dominik - A on je O.K. Neki put se previše forsira da bude smiješan, ali mu skoro svaki put to i uspije. On je imao jednu fazu kada je htio biti ''faca'' (sorry Došen) pa me jako živcirao. Zna se šaliti na svoj račun što je super osobina, tak da je on ok. Mario- To je zanimljiva osoba. Idemo zajedno u razred, a ja s njim do ove godine progovorila svega 10 riječi. A sada me naša razrednica stavila da sjedim s njim. Uvijek sam mislila da je on povučen i miran, a zapravo je jaaako smiješan. Dabar- Hehehe... On je zakon. Neki put bubne takvu glupost da se trgamo cijeli sat od smijeha. To je jedina osoba koja može dobiti 1 i 5 iz odgovaranja. Malo ima tanke živce, al je inače prava dobrica. Hehehe... Marić- On je kao velika ''faca'' u našem razredu. Zapravo se ili smije ili ljuti. Ti ga neš pitaš on te ili onak, zbunjeno gleda, ili se počne smijat. S njim se često mjenjam za mobitele, ali on izbriše sve poruke (grrr). Uglavnom, često ga zezaju u vezi s jednom curom iz našeg razreda... Lol... Ivica- To je baš pravi frend... Nije umišljen, smiješan je i onak, nekako je najnormalniji... Isto se možeš zezat na njegov račun, a njega boli... Al i on voli zezat druge, al sve je to u granicama normale... Hehe Dorian- Eh, da.... Baš i ne znam kaj bi o njemu pisala. Ako ste pročitali prijašnje postove onda znate da se on odselio od nas i sada se ponovno doselio u našu školu. Prije mi je bio dosadan i živcirao me, a sada, od kada je opet došao k nama ko da se malo smirio. On pripada onom savezu Mario - Dabar - Marić. Trenutno me kod njega samo smeta njegov smijeh... Sorry, al fakat se užasno smiješ... Lol... Al inače je O.K. on, isto je smiješan i više nije umišljen ko kaj je prije bio. To su bila moja mišljenja o nekim dečkima iz razreda. Nadam se da nikoga nisam uvrjedila, a ako jesam neka samo to napiše u komentare pa ću ili obrisati post ili obrisati samo dio o njemu. Isto tako se nadam da će te se vi ostali zabaviti čitajući ovaj post... Kissich. Mija |
Pozdrav! Kao što vidite po naslovu u ovom postu ću samo napraviti mali ispravak, ali vam i ispričati karatku ali groznu priču o novoj učenici iz našega razreda- Matea Matea je došla u našu školu nakon uskrsnih praznika (trebala je doći na početku 7 razreda kao i Vanessa, ali ju je nešto spriječilo) pa svatko ima probleme. Nismo je baš dobro niti upoznali jer je poznajemo samo 5 dana, a već smo čili zastrašujuću priču o njoj. Kao što nam je Vanessa rekla Matea je zavrila u bolnici zbog anoreksije. Rekla je da nije ništa jela nego je samo pila i pušila ( a di je to može odvesti nego u bolnici) pa se onesvjestila i završila u bolnici. Izgleda da više neće ići s nama u školu nego da će školu završiti u nekoj bolnici ( valjda u bolnici ili kako to još neki nazivaju u komuni odvikavanje ili u ovom slučaju lječenje). Nadamo se da će brzo ozdraviti i da će više jesti a manje piti i pušiti (bilo bi najbolje da prestane uoće piti i pušiti, ali ladano je to reći a teško učiniti). Pa zato bi ispravak bio da nas je sada u razredu 19( nažalost). Htjela bi da iz ovoga posta nešto i naučite i da ne napravite istu pogrešku kao i Matea jer s time samo sebi štetite a roditeljima zadajete brigu i bol. Bok! I hvala svima na komentarima. |
Bok svima. Da vas upoznam s povijesti moga razreda. Povijest: U prvo razredu nas je bilo negdje oko 24. I tada je bilo sve mirno, ali je onda došao drugi razred i prvo seljenje. Dunja (jedna od osnivačica ovoga bloga) se odselila u drugu školu. I zatim je opet bio mir. Treći razred bili smo svi na okupu, a onda u 4 se Dunja vratila (jupiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii). A Antonio Kalazić otišao (mislim mogao bi se nekome nekada i javiti). I tako je završio 4 razred. Na kraju 5 razreda Otišao je Dorian . U 6 razredu otišli su u drugi razred Petra Lisac i Patrik Ciprić ( Petra je još uvijek u 7a, a Patrik se preselio u drugu školu). U 6 razredu odselio se i Marko Belić (hvala ti Bože) joj sory Mija. Jedino sam zbog toga odlaska bila happy. I zadnje godine moglo bi se reci da se desio procvat našega razreda. Tada se vratio Dorian ( o tome nemam komentara), a tada je došla i Vanessa koja je kosnije dovela i svoju ( a sada i našu ) prijateljicu Mateu. I to vam te to. Tako smo vam mi gubili i dobivali nove učenike. Pusa! |
Bok ljudi. Evo da vam napišem nešto općenito o mom razredu da ga malo bolje upoznate. Idemo u osnovnu školu Julija Klovića u Zagrebu na Trešnjevci. U 7b razred. U razredu nas je 20 (prije nas je bilo 17 i tada smo bili najmanji razred na školi, ali onda su nam došla 3 nova učenika, odnosno 2 nove učenice i 1 novi (stari) učenik) U razredu je 8 cura i 12 dečki Za rasku imamo super profu iz geografije. Mislim da je to sve općenito o našem razredu , a ako vas još kaj zanima samo pitajte. Pusa! Bok. |
Naši pametni, dobri i maštoviti (hehe) dečki iz razreda snimili su film. Film nije dugačak, ali je zanimljiv. Film nije kvalitetan, ali je smješan. Film potiče na zlostavljanje pa se ne pribižavajte svojim braćama i sestrama nakon što ga pogledate. |